Panonska lepotica - Tisa

Postavio Pedja Pašćan 05/09/2018 0 Komentara Destinacije / Vode,

Na mestu gde se nekad nalazila moćna reka tada je bilo samo ispražnjeno i blatnjavo rečno dno. Veliki nasip od zemlje i balvana skrenuo je tok, koji je na tom mestu proticao milenijumima. Povorka odabranih vojnika i robova, predvođena grupom šamana, koji su monotono pevali pogrebnu pesmu svojim animističkim bogovima, nosila je posmrtne ostatke svog kralja. On, vladar pola Evrope i osvajač pred kojim su podjednako drhtali i Konstantinopolj i Rim, bio je položen u tri kovčega: zlatni, srebrni i poslednji od gvožđa. Kovčeg je spušten u zemlju i prekriven skupocenim ratnim plenom, a tek onda zemljom. Zatim je srušena brana i Tisa je ponovo potekla starom „stazom“. Pobijeni su svi koji su prisustvovali sahrani, kako bi grob Atile– Biča božijeg i gospodara Huna ostao zauvek tajna.

Ovo je samo jedna od hipotetičkih teorija koje pretpostavljaju mesto sahrane velikog hunskog kana i osvajača, Atile. Ono što nauka sigurno zna jeste da je Atila zaista sahranjen u Panonskoj niziji i verovatno oko reke Tise. U svakom slučaju, ako se nađete na ovoj reci, dok zabacujete svoje štapove, imajte na umu da se možda baš na tom mestu nalaze posmrtni ostaci jednog od najvećih i najstrašnijih osvajača u istoriji čovečanstva i njegovo veliko blago.

Sa površinom slivnog područja koje iznosi oko 157.220 km² i dužinom toka od 1358 km, Tisa je najveća pritoka Dunava i ujedno najveća reka Panonske nizije. Nastaje spajanjem Bele i Crne Tise kod mesta Rahov u Ukrajini, u oblasti zapadne podgorine Karpata. Osim Ukrajine, protiče kroz Rumuniju, Slovačku i Mađarsku,da bi šest kilometara nizvodno od Segedina konačno stigla do naše zemlje, kroz koju protiče dužinom od 164 km i gde se uliva u Dunav kod Slankamena. Na teritoriji Srbije (Vojvodine) prima šest pritoka – tri sa desne i dve sa leve strane toka: Kereš, Zlatica, Budžak (Ađanska bara), Čik, Jegrička i Begej. Plovna je 532 km, što predstavlja skoro polovinu ukupnog toka. Bačkim kanalom povezana je sa Dunavom a Bečejskim sa Tamišom.

Tokom celog svog toka, Tisa protiče kroz Panonsku niziju, što je uslovilo njene geomorfološke, hidrološke i klimatske karakteristike. Reljef srpskog Potisja se satoji od tri celine – lesne zaravni, lesne terase i aluvijalne ravni Tise. Jedna od najupečatljivijih geomorfoloških tvorevina u slivu Tise je Titelski breg, eolsko– akumulativna tvorevina, koja se nalazi na lesnoj zaravni desetak kilometara uzvodno od ušća kod gradića Titel na jugoistoku Bačke. Titelski breg ima površinu od 94 km², dužine je 17 km i prosečne širine 7 km. Maksimalna visina mu je 132 m, ivice su strme, ponekad vertikalne sa brojnim surducima kojih ima ukupno 68.

Vodostaj Tise fluktuira i ima tri godišnja poplavna perioda. Ako se njen visok vodostaj poklopi sa Dunavom, Tisa opasno nadire, što posebno izaziva velike poplave uzvodno. Jedna od takvih poplava je bila naročito katastrofalna za Segedin 1878. godine. Mađari su zbog toga izvršili regulaciju reke i na taj način skratili joj dužinu za 450 km. Izgradnjom brane kod Novog Bečeja podeljena je na dva različita dela toka: uzvodni, pod izrazitim usporom brane, i nizvodni, koji je u kvaziprirodnom režimu. Najviši srednji vodostaj ima u martu, aprilu i maju, a najniži u avgustu, septembru i oktobru. Najviši vodostaj, Tisa je imala 2006. godine (949 cm kod Novog Kneževca), zbog čega je uveden vanredni nivo odbrane. Klima u Potisju je umerenokontinentalna, jul je najtopliji mesec sa prosečnom temperaturom 21,2 °C, dok je januar najhladniji sa prosekom od -1,2 °C.

Rečno korito Tise je prirodna granica između Banata i Bačke. Zanimljivo je da se većina naselja i gradova nalaze sa desne, bačke strane. Posebnost ovih gradova je prelepa klasična panonska urbana i ruralna arhitektura, kao i brojni letnjikovci i dvorci nekadašnjih vojvođanskih veleposednika. Obale su po pravilu uređene sa obaveznim štrandovima i restoranima. Na desnoj strani su Kanjiža, Senta, Ada, Bečej, Novi Bečej i Titel, dok su na levoj strani Novi Kneževac i Čoka (jedini opštinski centar u Potisju koji se ne nalazi neposredno uz obalu Tise). Kanjiža je zbog svojih termomineralnih izvora poznati banjski centar. Čoka je vinogradarski kraj i čuvena po proizvodnji vina, kao i Biserno ostrvo kod Novog Bečeja, gde se gaji čuvena vinova loza Muškat Krokan, koja osim u Alžiru uspeva samo ovde.

S druge strane, priroda je obilno podarila Potisje. Reka sa izrazito meandrirajućim tokom kroz ravnicu kreirala je brojna prirodna, vlažna staništa bogatog biodiverziteta. Dominiraju plavne šume topole, jasena, bagrema i vrbe, močvare, ribnjaci i stepske livade. Posebno se ističe diverzitet ptica, pa je tako duž toka Tise kroz Srbiju inventarisano četiri IBA areala (područja od međunarodnog značaja za ptice): Bečejski ribnjak, Park prirode „Jegrička“, Rezervat prirode „Slano Kopovo“ i Titelski breg. U okolini Kanjiže na Tisi se dešava jedinstven prirodni fenomen, poznat kao „cvetanje Tise“ o čemu smo opširnije pisali u jednom od prethodnih brojeva. Drugo veliko bogatstvo Tise je ihtiofauna gde dominiraju šaran, som, smuđ i karaš. Privredni i sportski ribolov je razvijen duž celog toka. Međutim, tragična epizoda iz 2000. godine ugrozila je opstanak celokupne fl ore i faune na ovoj reci. Tada je usled topljenja snega i podzemnih voda došlo do oštećenja akumulacije vode zagađene cijanidom u pogonu za preradu zlata kod Baja Mare na severu Rumunije, pri čemu se 100.000 m³ zagađene vode cijanidom slilo u reku Samoš, pritoku Tise. Došlo je do velike ekološke katastrofe (zagađenje je stiglo sve do Beograda) ali su na sreću, akcijom državnih organa, ustanova koje se bave zaštitom prirode, nevladinog sektora, a pre svega snagom same prirode, posledice sanirane. Još jedan dokaz da se sa prirodom ne treba igrati. Pre 11 godina smo imali sreće a ko zna kako će biti sledećeg puta.

U svakom slučaju, vodite računa o Tisi, ali i o svim rekama sveta, jer trebaće nam reke za buduća pokolenja.

 

Autor teksta: Čeda Vučković
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 29, Avgust 2011

Ostavite komentar