Nadmudrivanje sa stidljivcima

Postavio Pedja Pašćan 19/04/2018 0 Komentara Destinacije / Vode,

U ovo doba godine, kada šaran počinje da oseća „pecaroški pritisak“, mora se obratiti pažnja na još neke stvari osim na opremu, lokaciju i mamac. To sam iskusio prošle nedelje kada su mi prepredene ribe počistile mamac a da se indikator nije ni oglasio. Kad god bih uhvatio ribu, taj sektor je sutradan bio jalov jer je šaran već prokljuvio da nešto nije u redu. Koristio sam čamac, koji mi je dozvoljavao pristup mestima koja sam prihranjivao. Video sam da, kao po pravilu, ne samo da je mamac netaknut već to važi i za gomilu mamaca kojom sam prihranio. Jedan ili dva su bili ižvakani i ispljunuti - to je sve što se desilo sa ukupno trideset-četrdeset ponuđenih mamaca!

KADA SE TO DOGAĐA?

 

Kada uvidite da se to događa, očigledno je da nešto morate da uradite po tom pitanju. Upravo je to najteže: primetiti, jer nema svaki revir prozirnu vodu koja vam dozvoljava da posmatrate šta se dešava tamo dole. Isprva sam problem rešio tako što sam prihranio nekoliko mesta na kojima nisam pecao, sve dok šaran nije prokljuvio moju opremu. Posle toga sam samo repozicionirao mamce na područje koje sam ranije prihranio, i to je nešto što se uvek isplati kada imate dovoljno vremena, kao što sam ja imao. Na početku izleta sam izabrao nekoliko mesta za koja sam mislio da bi ih šaran mogao posećivati. Sve sam ih prihranio na početku, a onda razmislio gde ću zabaciti udicu, znajući da se šaranu ne piše dobro.

Kasnije te nedelje sam primetio kako „pritisak na vodu“ utiče na šarana, čak i na mestima na kojima nisam ranije pecao. Uspeo sam da rešim par problema, prilagođavajući način na koji pecam. Jednog jutra sam se probudio i video da moji štapovi nisu ni pipnuti, uključujući i one na mestima na kojima šaran nikad ranije nije uhvaćen. Kratka izvidnica čamcem je pokazala da su štapovi počišćeni i da ideja pred-prihranjivanja nije dobra, pogotovo u danima pod pritiskom, kada šaran podiže odbrambeni sistem na viši nivo. Shvatio sam da posećuju ta mesta ali da mora postojati nešto u okolini što ih tera na oprez, te sam morao otkriti šta je to. Prvo sam se poigravao sa opremom, prebacujući veličinu Solar X-Wide Gape udice sa 6 na 8. Na kraju se pokazalo kako sva podešavanja opreme nisu uticala na promenu stanja.

Moje lično mišljenje je da među pecarošima vlada zabluda u shvatanju da ako nisu ništa upecali, mora da je oprema razlog. To može biti slučaj, ali bilo bi glupo ignorisati ostale faktore poput uočljivosti najlona ili načina na koji ste podesili indikatore. Koristio sam Solar QuiverLoc indikatore i njihovu osetljivost sam podesio negde na sredinu, jer se očekivala jaka kiša tokom prve polovine sedmice. Quiver sam podesio da bude zategnut jer sam, čak i na udaljenosti od svega 30m, koristio olovo od 118g (moram priznati da više volim zategnut nego opušten najlon). Nevolja sa Quiver-ima je ta što su oni odlični za održavanje zategnutog najlona, ali kada šaran krene ka suprotnom kraju (za razliku od situacije kada ide ka pecarošu) nastaje problem zbog napetosti u indikatoru prilikom povlačenja najlona. Potrebno je mnogo napora da se indikator podigne ako ste ga postavili veoma zategnuto, kao što ja to činim.

 

PROPUŠTENE ŠANSE?

 

Kako je nedelja tekla, primetio sam dva blaga povlačenja, oba bez zvučnog signala. To je razlog zbog kojeg sve indikatore podešavam na isti nivo, kako bih primetio ako se nešto pomera. Zaključio sam da se to dogodilo zbog napetosti Quiver Loc-a tj. načina na koji sam ga podesio - ništa se nije dogodilo, riba je prokljuvila opremu i pustila.

Na sreću, video sam da se takve stvari stalno dešavaju na revirima koji su izloženi pecaroškom pritisku. Uspeo sam da prevaziđem problem tako što sam podesio napetost Quiver Loc-a, otpuštajući ga tako da se može podići kada se drugi deo opreme povuče, u isto vreme povećavajući osetljivost na indikatoru. Ovo je akt balansiranja, jer morate paziti da ne bude suviše olabavljeno i u isto vreme, morate paziti da se zvučni signali čuju samo onda kada se uistinu nešto događa.

Baš te noći, posle prilagođavanja, počeo sam da dobijam prve znake aktivnosti ribe. Zvučni signal se oglasio dva ili tri puta (bez promena na indikatoru). Takođe, imao sam dva blaga pokušaja na indikatorima, po jednom se oglasio zvučni signal, i kada sam oba štapa izvukao ispostavilo se da je na oba uhvaćena riba. Dalje tokom nedelje sam imao još dva oglašavanja zajedno sa povlačenjem i oba su bila šarani, što je značilo da sam konačno prokljuvio ribu.

 

POVERENJE

 

Priznajem da treba imati dosta hrabrosti kada izvlačite štap koji se oglasio samo jednom, pogotovo u ovo doba godine. Međutim, ubeđen sam da mnogi od nas ignorisanjem toga puštaju mnogo šarana da ode.

Pre par nedelja sam bio na Pool Hall-u u Wolverhampton-u i mladi Alexei Bygrave je prokomentarisao da napadam pri prvom zvučnom signalu i pretvaram ga u ribu. Iako ne rezultira baš svaki pojedinačni signal ribom, sledeće nedelje sam tako upecao četiri komada. Siguran sam da ih ne bih uhvatio da nisam stalno podešavao svoju opremu.

Lepo je kada možete videti šta se događa ispod površine vode i adekvatno odgovoriti na to. Ipak, često se sve svodi na poverenje u sebe, kao i verovanje da vas šaran može prokljuviti, te da vi odmah, posle prvog zvučnog signala, morate reagovati ako mislite da ga izvučete. Napor se ogleda u tome da budete spremni da u svakom trenutku što pre reagujete. Čak ako i nema ribe, treba samo ponovo zabaciti na isto mesto...

 

Autor teksta: Simon Crow
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 26, Maj 2011

Tagovi: ribolov saran oprema

Ostavite komentar