MKM boilom do trofeja

Postavio Pedja Pašćan 16/04/2018 0 Komentara Ribolovački pribor i oprema,

Vreme je lovostaja na šarane, a slabo ga se ko pridržava. Retko sam viđao da neko vrati šarana u vodu za vreme lovostaja. Kakav nam je zakon i ribolovačka služba, takav nam je i red na vodi. Uvek isti rade mrežama ili strujom i dinamitom, i tako godinama. Šta bih ja za to vreme trebalo da čekam? Da prođe lovostaj, da bi lopovi mogli slobodnije raditi jer ima manje šarandžija na vodi?

Pravom sportskom ribolovcu je bitno da je u prirodi, na čistom vazduhu. Naravno da ulov krupne ribe doprinosi kompletnom ugođaju, kao i vraćanje te iste ribe u njenu prirodnu sredinu. U aprilu šaran se može loviti vrlo dobro, već u maju slabije. Voda se zagreva na 17-18 stepeni Celzijusa, ikra mu zri i on se priprema za mrest. Potpuno je nezainteresovan za naše mamce. Tada ga, naravno, ni ne treba loviti. Ukoliko se Dunav izlije u ritove, što je najbolje za dobar mrest (ali isto tako i za sve lopove), i nemamo gde ni loviti, zbog visokog vodostaja.

Ove godine u martu, Bata violinista i ja imali smo lepe ulove šarana na Dunavu, što ste imali prilike da pročitate u prethodnom broju. Neverovatan uspeh na nove MKM boile je bio više nego zadivljujući. Pola marta i do početka aprila, u nekih 20 izlazaka zajedno smo imali preko 350kg šarana! Bata je imao 40 komada, oko 200kg a ja 25 komada, ukupne težine preko 150kg! Nikada mi se nije dogodio ovakav uspeh u martu, to jest toliko krupnih šarana. Ribu je na hranilištu prvenstveno zadržavala dobra lokacija i redovno prihranjivanje MKM boilama i MKM kukuruzom. Dolazile su i nove, i to krupne ribe koje su se prosečno kretale od 5 do 10kg, uz tri trofejne od preko 10kg težine. Krupnije komade (preko 5-6kg) smo vraćali u vodu. Tek ponekog ispod 5kg smo odneli! Pošteno sa naše strane... Ne treba čovek da bude proklet. Nešto treba i da vrati, da bismo imali sutra šta da pecamo.

 

 

Testirali smo više vrsta MKM boila. Iako smo šarane hranili i lovili jednom vrstom, jednog dana trpezu presecam sasvim drugom aromom (100-150 boila, iz praćke). Drugog dana riba nastavlja sa udarcima na novu boilu! Dese se i blaga zatišja. To je i normalno, pa ne pecamo na ribnjaku već na Dunavu. Tada je pametno eksperimentisati tj. probati nove boile, uz obavezno tri do četiri nanizane na pva konac. Takođevredi ponuditi i kukuruz, jer i njime hranimo. I na njega mogu da iznenade izuzetni ulovi, u šta sam se uverio milion puta loveći na nekadašnji Meleg bait a danas MKM kukuruz. Kakav je kvalitet boile najbolji je pokazatelj divlja voda, u ovom slučaju Dunav. Mesto gde lovim prethodno nikad nije hranjeno boilama. A i da jeste, nebitno je, jer velike razlike u vodostaju teraju ribe na migracije, pogotovo s proleća. I kada takvu autohtonu i potpuno divlju ribu, prepunu lukavstva i opreza, uspemo da prevarimo tim čarobnim mamcem, to je stvarno uspeh.

Suština je u boili. Da bismo ribu ulovili, pored dobrog mamca ima i dosta drugih faktora: lokacija, kvalitetan pribor, znanje i umeće ribolovca u pripremanju mesta, zabacivanju, vađenju krupne ribe iz krša... Bilo bi lepo, na kraju, da poneku ribu i vrati. Kad već „ribari“ neće nijednu da vrate - na primer šarana, smuđa, soma - koji su u tom momentu u mrestu... Tad ih i najviše nalove na mreže, kad je visok vodostaj u aprilu i maju. Mi možemo da prkosimo, pa da vratimo trofejnog šarana u vodu.

Kakva će ga sudbina čekati, to samo Dunav zna!

 

Autor teksta: Jovan Ivošević
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 26, Maj 2011

Ostavite komentar