Magija umirućeg šeda

Postavio Pedja Pašćan 06/01/2018 0 Komentara Ribolovački tekstovi,

U kasnojesenjem i zimskom periodu grabljivice su sve manje raspoložene za jurcanje. Pošto racionalno troše energiju, i smuđ i štuka uzimaju samo mamce koji se sporo kreću, uz uslov da im se ovi što duže zadržavaju u vidnom polju.

Sitne bravure i spora propadanja, sa kraćim ili dužim zadržavanjem na dnu dobitna su kombinacija, a upravo nam to dopuštaju „low action” silikonci... Osnovna forma ovakvih mamaca bazira se na dva uobičajena tipa - izduženi vretenasti oblik, poput Slug-Go-a, i šed oblik sa realističnim šiljatim repom poput Bass Assassina ili Stanley Shada. Oba modela imaju nepredvidive pokrete, koja su logična posledica dizajna – oblika. Uprkos tome, ribolovac mora dodatno da ih oživi i odigra zavodljivi „ples umiranja“. Dodatni faktori koji utiču na atraktivnost ovakvih silikonaca su: mekoća silikona (koja često zavisi od boje) i težina mamca sa udicom ili džig glavom, koja je presudna za dobro lebdenje...

Dugo su ovakvi američki mamci većini nas varaličara bili nedostupni. Izvesno vreme sam koristio obične Orka šedove. Odlično su poslužili za tehniku „umirućeg šeda“. Da bi ih dodatno „ubio“, kroz rep (prema telu) umetao sam male šivaće igle. Ovime sam dobijao fantastične mamce koji su neodoljivo igrali umirući i zavodljivo trzajući. Vremenom sam sasvim ovladao tehnikom i veoma uspešno lovio grabljivice ovakvim mamcima. U grupi low action silikonaca je i domaći Oskar iz Rume, šed sa zadebljanim viljuškastim repom. To ga već na prvi pogled čini drugačijim od većine šedova, naročito onih koji „šamaraju“. Prilikom cimkanja rep proizvodi neodoljive „bravure“. Pri ravnomernom povlačenju ima sitnu vibraciju, jedva primetnu ljudskom oku. Zbog toga je Oskar malo teži za „rad“, i namenjen je drugačijim prezentacijama od onih klasičnih. Treba mu udahnuti život, i ako to uradimo na pravi način, dobijamo veoma lovan mamac, neodoljiv za letargične grabljivice.

Oskar se može montirati klasično, kao šed i bočno (na džig udicu). Bočna verzija u kombinaciji sa sitnim cimkanjem tera Oskara da sporo propada, kao ribica koja umire i poslednjim trzajem pokušava da se vrati ka površini. U danima slabe aktivnosti grabljivica, cimkanja i odizanje Oskara sa dna treba da iznosi između 2-5cm, sa jednim višim skokom od oko 10cm, i ponovnim puštanjem da lagano „umire“. Ima dana kada smuđ uzima Oskara jedva primetno pa je potrebno biti koncentrisan i munjevito kontrirati, ali više je onih kada napada veoma agresivno. Tada čak i smuđarci do 300g gutaju cele desetke... Inače, Oskar se pravi u veličinama od 6, 8, 10, 13, 15 i u preko 20 atraktivnih dekora. Nije preterano težak i može da se koristi kako sa najmanjim džig glavama (ispod grama) tako i sa najvećim, od preko 40. Pri normalnom apetitu smuđa silikonac sam dizao maksimalno 20cm od dna, a u mestu pravio sitna cimkanja od 5 - 6cm te ga ponovo puštao da padne na dno i tu neko vreme miruje. Često se dešava da ga smuđ usisa sa dna u fazi mirovanja.

S druge strane, štuka napada Oskara koji se povlači u višim zonama, uz znatno agresivnije cimkanje i sa dugim usporenim propadanjima na dno ... Ono što je veoma bitno za ovakvu prezentaciju je da olovna glava ne bude previše teška. Oskar treba da tone što prirodnije, kao umiruća ribica a ne kao kamen. Silikonac sa lakšom glavom možemo da vodimo mnogo bolje i aktivnije, a baš u tome i leži tajna uspeha. Svaki gram viška može da predstavlja razliku između uspeha i neuspeha. Normalno, svaka voda je priča za sebe, tako da se negde uspešno lovi sa glavom od 0,8gr a negde, gde jačina vode to zahteva, i sa svih 40gr. Na mestima sa puno krša grabljivice se osećaju sigurne jer su to groblja varalica. Stoga je na džig udicu potrebno dodati žičani štitnik, što značajno smanjuje broj kačenja i kidanja. Treba vremena da se nauči šta je grana a šta riba, jer i vidlesi lako kače prepreke posle jakih kontri. Pored tehnike umirućeg šeda Oskar se može koristiti i za soft džerking, vertikal–džiging, drop shot... To je silikonac koji nam pruža širok spektar prezentacija a svojim „plesom“ bez sumnje je broj 1 u lovu letargič- nih riba u hladnijem delu sezone. Vidimo se na vodi, u lovu grabljivica cimkanjem, na umirućeg šeda.

 

Autor teksta: Tibor Mesaroš 
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 22, Januar 2011.

Ostavite komentar