Jezero Ćelije

Postavio sportski ribolov 19/10/2016 0 Komentara Destinacije / Vode,

Za svakog po nešto - Jezero Ćelije je veštačka akumulacija nastala pregrađivanjem reke Rasine, desne pritoke Zapadne Morave. Površina jezera iznosi oko 598 kavadratnih kilometara, dok je u basenu akumulirano preko 51 milion kubnih metara vode, koja se, uglavnom, koristi za vodosnabdevanje industrije Kruševca i navodnjavanje poljoprivrednih površina u gusto naseljenom jezerskom priobalju...

Najveća dubina jezera iznosi 41 metar dok je, kako su pedantni geografi proračunali „nekadašnji oblik vodenog toka i reljefa oko njega dao jezeru složen oblik, pa se ono, idući nizvodno, sastoji od tri basena: zlatarskog, vasićkog i vodozahvatnog. Baseni sukcesivno imaju sve veću dubinu, a time i zapreminu, pa poslednji basen sadrži više od polovine vode i najdublji je!

 

Relativno čista voda, blagi nagib priobalja, velike dubine i razuđena obalska linija, Ćelije čini primamljivim ribolovačkim revirom za sportske ribolovce iz svih krajeva Srbije, naročito Kruševca, Prokuplja, Blaca, Niša, Leskovca... I ne privla- či samo rekreativce, već i takmičare, pa je pre nekoliko godina, na dužini od 600 metara, pored sela Vasići, sređena i ribolovna staza, zasađena je trava i više od stotinu sadnica listopadnog i četinarskog drveća. Kruševački ribolovci su od 1996. godine počeli da organizuju daleko poznati „Čigra kup”, takmičenje u pecanju ribe na plovak!

 

Dominantni živi svet jezera

 

Grgeč

U jezeru ima skoro svih vrsta riba koje karakterišu vode ovog dela Srbije, mada dominiraju šarani, smuđevi, deverike, babuške, bodorke, grgeči... Ovih dana, kada se glavna sezona ribolova privodi kraju, dobro grize smuđ, zatim šaran, pa babuška, ali se hvataju i krupni primerci grgeča. Možda je najlepši i najzanimljiviji lov grgeča udicom na plovak. Metod je posve jednostavan. Plovak za grgeča ne bi trebalo da bude prevelik, a najbolje mu „stoje” plovci kruškastog oblika. Sistem se lako montira. Iznad tankog predveza pričvrsti se olovo potrebne gramaže, a ispod se veže obična udica srednje veličine (brojevi: 10 - 12) ili mala trokraka. Mamci za grgeča su raznoliki, ali ipak najradije kidiše na snop glisti, ribice-kedere (mogu biti i mrtve), te komadići ribe (rep ili komad iz sredine). No, kako je grgeč obazriva grabljivica, ne smemo da se iznenadimo ako zagrize i odvuče na dno i poveću ribicu koja je namenjena štuki.

 

Jednostavno rečeno, često grgeč atakuje na ribu koja je veća od njega, ali taj fakat ne bi trebalo da nas zavede pored vode, pa da krenemo u bezuspešnu, maratonsku jurnjavu grgeča (pre)velikim mamcima. Mamce veće od svoje težine i dužine napada samo u vanrednim prilikama, ako nema manjih ribica u bližoj i daljoj okolini. I grgeča na plovak lovimo lakim i elastičnim priborom.

 

Oni koji vole da love mnogo i ne žele besposleno da gube dragocene trenutke pored ovog jezera, slobodno mogu da se posvete, pa i da specijalizuju lov grgeča, jer ga i u ovom reviru ima u željenoj koli- čini. (Pre)zadovoljni biće naročito najmla- đi - početnici, tim pre, što grgeč uzima mamac kroz čitavu (ribolovačku) sezonu. Samo jedno upozorenje, nedavnom Uredbom Ministarstva za zaštitu životne sredine i prostorno planiranje lov grgeča po prvi put je ograničen na dužinu od 15 santimetara!

 

Šaran

I na ovom jezeru hvatani su krupni primerci šarana preko 15 kilograma. Ribolovačka statistika ukazuje da su najveći trofeji hvatani septembra, zatim oktobra (kapitalne ženke), avgusta i marta i to pri stabilnom vodostaju, kada se ne ispusta jezero. Miljan Todorović iz Prokuplja ističe da za lov ćelijskog šarana ne postoje idealni uslovi, ali trebalo bi da imamo u vidu sledeće (proverene) parametre: stabilno vreme, lagani južni i jugozapadni vetar, tmuran, ali topao dan, praćen danonoćnim rominjanjem sitne kišice. Ćelijski šarani ne uzimaju hranu posle nagle promene vremena, odnosno zahlađenja, prouzrokovanog velikim padom temperature, te izraženim severnim, severoistočnim vetrom. Dugotrajne vrućine, kao i hladno- će, krajnje nepovoljno utiču na ishod lova, jer u tim uslovima riba gubi apetit i sve vreme odmara u tijaku.

 

Najbolje (dnevno) vreme za lov je bez sumnje jutro. Opšte poznata je i praktič- no proverena stvar da na ovoj akumulaciji najkrupniji šarani uzimaju mamac sa posebnim apetitom - skoro isključivo ujutru ili, čak, u samo svitanje, ali nekada udari i u sred podneva! Stare ćelijske šarandžije ostale su verne tradicionalnim mamcima, kao što su hlebna pahuljica, zatim kukuruz, razne brašnaste smese, od kojih dominira kačamak.

 

Smuđ

Pored šarana, i smuđ je isto tako prepoznatljiva riba ovog jezera. Kruševljani ga, uglavnom, (uspešno) love muvanjem, Prokupčani „obožavaju” kedere, a većina Nišlija ga juri varalicama najrazličitije snage, tj. boja i oblika! Tvisteri su i na ovoj vodi položili varaličarski „ispit” u svim godišnjim prilikama i vremenskim uslovima, a posebno u oktobru i novembru, kada ovoj grabljivici rapidno raste apetit. U poslednje vreme naročito su „ubitačni” Orkini silikonci (tu mislimo, pre svega na Orkine tvistere i šedove) drečavih boja sa tzv. dodatnim „šljokicama”. Vode se klasično! Tvisteri dodirnu dno, odsečnim pokretima štapa i laganim namotavanjem strune, zavisno od situacije ili odmotavanjem najlona, sve vreme, kontrolišemo sistem, tj. veštački mamac održavamo na ili pri dnu pa ga potom navodimo na zonu napada! Smuđa najpre tražimo tonućim i zaranjujućim voblerima pri dnu i u srednjim slojevima jezera, a, naročito u vreme dugog, sparnog leta, kad padne mrak menjamo metod i taktiku pa prelazimo na površinske, plitko zaranjuće varalice. Dakle, izbor veštačkog mamca direktno je recipročan položaju, odnosno mestu staništa smuđa u vodi i vremenskim (ne) prilikama!

 

Deverika

Osim šarana, smuđa, jezerom dominiraju deverike, i to krupne preko 2,5 kilograma. I na Ćelijskoj akumulaciji krupniji primerci ove vrste ribe traže se na dnu. Love se na plovak i dubinskim načinom tokom cele godine. Najuspešniji period je negde od ranog proleća, pa sve do kasne jeseni, do pojave rumenila na lišću, mada udara i preko zime. Bolje radi u tmurno, nego u sunčano vreme. Za lov koriste se mamci životinjskog i biljnog porekla. Grize, najbolje, na larvu, ružu i koricu hleba, rižu, mladi krompir… Mada su i ove godine nauspešnji bili sendvič-mamci. Na udicu namenjenu za deverike stavljali smo po jednog živog, zatim učaurenog (kaster) crva i špinovano zrno riže čiji je (osnovni) zadatak da svojom aromom privuče ribu i podigne mamac iznad dna.

 

Primetili smo da deverika noću i ujutru radije grize mamac životinjskog, a danju i uveče biljnog porekla. Inače, deverika ne guta mamac odmah. Već često ga drži, balavi u ustima i u tom trenu ne pomera se s smesta. Zato udarmo kontru tek kada se plovak ili struna, odnosno indikator trzaja, energično ne pomeri!

 

Sve u svemu, izazovan revir na kojem sportsku ribolovačku žeđ mogu da utole svi, plovkaroši, varaličari i ribolovci koji „dubincima” jure krupnije primerke šarana, soma, deverike…

 

Autor teksta: B.Miltojević
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 7, oktobar 2009 

Ostavite komentar