Duša feeder montaže

Postavio sportski ribolov 20/10/2016 0 Komentara Ribolovački pribor i oprema,

Feeder tehnika nudi veoma široku lepezu mogućnosti za uspešno pecanje. Jedna dobro izabrana udica, dobro pogođeni predvez i jedna super hranilica mogu priuštiti veoma uzbudljive trenutke na vodi uz bogat ulov. Naravno, ako ih montiramo na pravi način i pravilno ih koristimo...

U novinama od pre desetak godina zasigurno ne biste mogli pronaći tekst sličan ovome, iz najprostijeg razloga, što tadašnji autori ni ne bi imali o čemu pisati. Naime, hranilica svoju pravu ekspanziju preobražaja doživela je baš pojavom i razvojem feeder tehnike. Zaljubljenici u ovu profinjenu, savremenu, dubinsku metodu i ne kriju da je hranilica duša svake feeder montaže. Pomoću nje hrana se može lako koncentrisati na određenom malom prostoru pa makar to mesto bilo udaljeno i više desetine metara od obale. A primama može da bude brašnasta, zrnasta, sve do peleta, crvića i glisti, ali i kombinovana. Precizno primamljivanje u većini slučajeva zna brzo da privuče jata riba, pa i da izazove pravu podvodnu euforiju, te se može jako dobro loviti. To važi kako na rekama, tako i na jezerima.

 

Zapanjujuće je na koliko sve načina danas možemo rešiti dopremanje raznovrsne primame hranilicom na željeno mesto. Iz dana u dan se pojavljuju novi tipovi hranilica, koje omogućavaju nove montaže, što samo pospešuje lovnost feeder tehnike.

Da se u džungli hranilica lakše snađemo, pokušaćemo da ih razvrstamo.

 

Hranilice za žive crviće

Osnovna namena im je precizno plasiranje veće količine živih mamaca (prvenstveno crvića) u vodu. Napravljene su u valjkastom i pljosnatom obliku. Hranilice valjkastog oblika su namenjene onim feederašima koji žele da se oprobaju na mirnim vodama, a pljosnate su za reke.

 

Kao jedan od primera naveo bih Dreannanovu hranilicu sa power gumom. Njena specifičnost je u tome što duplo uzeti power gum koji protrčava kroz unutrašnjost hranilice učvršćuje poklopac. Ova hranilica se ne raspada i neće joj pri zabacivanju spasti poklopac. Kvalitetan je proizvod, a plus toga i otežanje na dnu se može menjati. I Stonfo je izumeo delotvornu hranilicu za žive mamce, kod koje ne moramo koristiti nikakvu posebnu anti-tangl cevčicu. Rešenje se nalazi u samoj izvedbi, s tim da kod ovog modela sa jednim dugmetom na okretanje mogu se podešavati rupe u telu košare, broj otvorenih rupa i veličine otvora. Tako da po želji možemo odrediti količinu i intenzitet odlazećih crvića.

 

Od hranilica za crviće vredno je spomenuti i sunđerastu hranilicu. Nju ne treba puniti, dovoljno je da je stavimo među crviće i oni će sami upuziti. Neće je ni napuštati sve dok hranilica ne potone u vodu. Ako se odlučimo za sunđerastu verziju, poželjno je da koristimo odjednom bar dve. Jednu zabacujemo, a drugu ostavljamo da se puni crvićima.

 

Feeder hranilice

Ponuda je tu tek ogromna! Možda ne- ćemo mnogo pogrešiti ako kažemo da je pravi haos na tržištu. Ipak ćemo pokušati da ih grupišemo na način kako to veliki deo „svakodnevnih” feederaša radi.

 

Klizeće hranilice

U ovu grupu spadaju hranilice koje uzduž glavne ose imaju bušnu plastič- nu cevčicu. Kroz tu šupljinu provlačimo osnovni najlon ili pak power gum. Koristimo li ovakve hranilice, kad riba zgrabi mamac, ona može poneti predvez bez ikakvog otpora. Za mirne vode ovakve hranilice su uglavnom okruglog ili aerodinamičnog oblika i savršeno su simetrič- ne. Oteženje im može biti središnji ili u podnožju. Još je u upotrebi i svima nama dobro poznata ovalna rebrasta hranilica sa olovom na oba kraja. Samo što se sad pravi sa podužom anti tangl cevčicom koja sprečava mršenje predveza. Sve ove hranilice se fantastično dobro bacaju i s njima možemo postići velike daljine. Što se tiče primamljujućeg sadržaja, relativno brzo ga ispuštaju s obzirom da su hranilice otvorenog tipa. Na slici ispod nalazi se Aquaroflex Carp Bomb, jedan od predstavnika grupe klizećih hranilica. Specifična je, jer je napravljena od providnog plastičnog materijala otpornog na udarce, i bez obzira na okruženje, stapa se sa izgledom dna i ne probuđuje pažnju sumnjičavim ribama. Oblik košare koja je dužine 6,5cm napravljen je tako da može da poprimi lepu količinu primame, a da ona ni kod jakog zabačaja ne poispada.

 

Proizvodi se u varijantama sa središ- njim i podnožnim, u izvedbi od 25, 40 i 55 grama. Otežanja su izmenjiva i lako se koriguju u toku pecanja. U samu košaricu ugrađena je i anti-tangl cevčica. Dobre su i Korda, Korum, Fox klizeće hranilice, koje se prave od veštačkog materijala. I u njih je ugrađeno otežanje, dok se u njihovoj sredini nalazi ulubljenje predviđeno za arome. No, ako krećemo na pecaroško mesto gde može doći do kačenja, razmislimo dobro o njihovoj upotrebi, jer su navedene hranilice skupe. Da navedemo još i Kamasan Black Carp Feeder hranilicu, koju rado koriste feederaši na manjim stajaćim vodama, koji zabacuju na bodorke, linjake i belu ribu. Isti tip hranilice, ali one krupnije sa većem otežanjem se uspešno koriste na reci u lovu mrene.

 

Hranilice koje se učvršćuju u jednoj tački

To su možda i najrasprostranjenije hranilice. Imaju okce ili alkicu i mogu se vezati direktno na osnovni najlon. Međutim, kod direktnog vezivanja postoji realna šansa da riba oseti otpor i da postane sumnjičava, te da prevremeno izduva udicu. Da bi to izbegli, umesnije je pričvrstiti ovakve hranilice na karabinjer anti-tangl cevčice, koja se može kupiti posebno. Na ovaj način ne samo što će anti-tangl cev- čica učiniti predvez „bestežinskim”, već će i ribolovca spasti od nerviranja zbog eventualnog mršenja predveza. Hranilice koje se učvršćuju u jednoj tački mogu biti rebraste ili kavezne. One okrugle, to jest u obliku valjka ili suze, koriste se uglavnom na stajaćim vodama, dok su one kockaste, kavezne, za tekuće vode.

 

U većini slučajeva otežanje hranilice nalazi se sa strane bez obzira da li se radi o okrugloj izvedbi ili hranilici kockastog oblika. Prednost takvog otežanja je što hranilica koja tone uvek na tu stranu legne, a mana joj je što raspored težine nije simetričan, što negativno utiče na daljinu zabačaja. Naravno da su to shvatili i proizvođači pa su se na tržištu pojavile i kavezne hranilice sa otežanjem u podnož- ju. Razlika između otvorenih i zatvorenih hranilica je u tome što otvorene svoj sadr- žaj ispuste mnogo ranije i primama ranije počne da deluje. Naravno da to može da bude nekada prednost, a nekada mana.

 

Najpopularnije među rekreativnim feederašima su rebraste hranilice u obliku suze, kao i kavezne hranilice raznih dimenzija. Jedan savet feederašima na reci, što je jače strujanje vode treba koristiti kavezne hranilice sa što užim rešetkama!

 

Fiksne hranilice

Ove hranilice, dopalo se to nekom ili ne, isključivo se mogu fiksno montirati na osnovni najlon. Kako oni koji ga koriste tvrde, jest da je ovakva montaža grublja, ali u nekim određenim prilikama itekako je delotvorna. Englezi ne bi bili Englezi da nisu oni izumeli ovu vrstu montaže i to na nekim njihovim vodama, koje vrve od sitnih riba. Tamo su shvatili da baš sa fiksnom hranilicom mogu selektirati stasitije ribe od sitnijih.

 

Predvez kod ovakve montaže je dugačak nekih 10-15cm i ima za cilj da se mamac nađe što bliže primami. Naravno, da bi ga što pre pronašle ribe koje čeprkaju oko hranilice. Sitniji primerci uzalud će gurkati i vući mamac, neće moći tako lako da ga ukradu, jer je tu i težina hranilice. Ovde se rodila i ideja da je efikasnije postaviti mamac na silikonsku dlaku i tu dlaku zakačiti za golu udicu. Ta frka oko primame ranije ili kasnije privući će i pažnju neke krupnije ribe. I kad ona usisa mamac tek onda će osetiti udicu. Počeće da beži i pomeriće hranilicu. A od težine hranilice udica će se dublje zabosti u usta. I kod fiksnih hranilica da bi fina oprema ipak ostala fina, peca se tankim najlonom (sa 0,14mm ili još tanjim) a da ribolovac ima šanse da ulovi krupnije ribe zato je provučen power gum kroz telo fiksne hranilice.

 

Naravno, ni izdaleka nismo obuhvatili sve tipove hranilica i kombinacije njihove montaža koje se praktikuju u različitim uslovima na raznim mestima. Ali u dve stvari jesmo sigurni. Svaki feederaš po- četnik lako može pronaći sve feeder potrepštine, pa i hranilice na policama bolje opskrbljenih specijalizovanih ribolovačkih radnji, i drugo: bez obzira za koju vrstu hranilice da se odluči, ako je to moguće, iz tašne vredi izvaditi prvo onu sa manjom težinom. Da ne bi preopteretili opremu toliko, da kod zabacivanja polome štap ili da pokidaju najlon. Naravno da nije dobra ni suviše mala hranilica. Optimalna je ona mera koju, ako napunimo sa prihranom, možemo dobaciti do željenog mesta i tamo zadržati.

 

Autor teksta: Ištvan Kaz
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 7, oktobar 2009.

Tagovi: fider pribor

Ostavite komentar