Deverika kad joj vreme (ni)je

Postavio Pedja Pašćan 14/05/2018 0 Komentara Destinacije / Vode,

U ribolovu važi osnovno pravilo a to je da pravila nema!

Koliko vam se samo puta desilo: temeljno se spremite za pecanje (hrana, mamci, oprema, sve do detalja isplanirano), informacije da riba radi proverene sto posto, sledi odlazak na vodu praćen optimizmom koji izbija na uši, kad tamo – ćorak zbog neplaniranog nadolaska vode ili je uzvodno pala kiša kakva nije viđena poslednjih sto godina, ili opet radi neka od hidrocentrala pa od ribolova opet nema ništa. Imamo i suprotan primer, kada posle napornog dana odvojimo nekoliko sati da izađemo na vodu. Izađeš čisto reda radi i doživiš nesvakidašnji ribolov.

Prvi mart 2009. godine, mesto događaja Južna Morava, kod popularne Mramorske Ume. Od prijatelja dobijam informaciju da su tih dana lepo lovili praćkajući crve. Javlja se maltene sve - klen, skobalj, mrena, krupna bodorka. Idealna prilika za emisiju u hladnim mesecima. Kamerman me čeka na unapred dogovorenom mestu i već jezdimo ka pomenutom terenu. Poneo sam bolonjez od 5 metara i litar crva. Praćka i sitan pribor su sve što mi je potrebno za današnji dan.

Na vodu stižemo u svitanje. Neuobičajena temperatura za ovaj period (15ºC) omogućava sasvim prijatno jutro pored reke. Nakon rutinske najave i detaljnog opisa terena krećem sa ribolovom. Posle početnog prihranjivanja čistim crvima, moj plovak klizi Južnom Moravom. Siguran u sebe opominjem kamermana da bude spreman, jer svakog trenutka očekujem udarac. Nakon pola sata ribolova bez ikakvog dešavanja, dohranjujem mesto sa još 5-6 praćki crva.

Prvi zraci zubatog Sunca najavljuju lep i sunčan dan. Priroda se lagano budi uz tihi crvkut vesnika proleća. Sve je prosto idealno, samo od ribe ni traga ni glasa. Nakon sat vremena i bezbroj vožnji bez rezultata, odjednom na sredini reke vidim ogroman klobuk, tačno na mestu gde se spajaju priobalna struja i matica. Ubrzo zatim još jedan, pa još jedan. Prisustvujem nesvakidaš- njem prizoru: jato krupnih riba odaje svoje prisustvo učestalim izbacivanjem. Nisam siguran koja je vrsta u pitanju ali je izvesno da su krupne i da ih ima mnogo. Samo, kako dopreti do njih? Praćkom je nemoguće tako daleko izbaciti crve sa zemljom i hranom. Na toj daljini, fi der bi sigurno bio efi kasniji.

Nisam se mnogo dvoumio. „Odmah se vraćam.“, rekoh kamermanu. Niš je svega 10-ak kilometara od mesta dešavanja, tako da sam za pola sata pokupio sve što mi je potrebno i vratio se. Užurbano dajem novu najavu i spremam pribor. Štap Energoteam Arno Distanc fi der od 4,5m sa vrhom od 2 unce, mašinica SPRO Pasion 740, najlon Sensas – fi der 0,18mm, predvez Super STROFT od 0,12mm, udica Gamakatsu 1310N 16-ca., BISTRO hranilice od 30 grama.

Posle probnog zabačaja montaža nalazi put do dna. Po reakciji na vrhu, konstantujem da je gramaža idealna. Ostaje mi samo da pripremim hranu i krenem sa ribolovom. Odlučujem se za Maros Mixovu hranu Extra Fider (zimsku), u kombinaciji sa bazičnom hranom Keseg. Dodajem i malo zemlje, dve šake crva i sve je spremno za, nadam se, mnogo uspešniji ribolov od jutrošnjeg.

Obilno prihranjivanje u ovom periodu nije potrebno. Posle nekoliko hranilica punih hrane i crva, stavljam predvez sa udicom, na koju kačim po jednog crvenog i belog crva. Još nisam čestito ni položio štap na držač a vrh je već počeo lagano da poigrava. Podigoh štap više instinktivno. Po otporu uviđam da krupne ribe koje su se jutros masovno izbacivale nisu raspoložene samo za kupanje, već i za jelo. Nakon 20-tak sekundi lepe borbe na površini se konačno ukazala silueta koju sam u tom trenutku najmanje očekivao. Deverika od preko kilograma ubrzo je završila u meredovu. Ono što sledi nije tako česta pojava ni na rekama koje su mnogo veće i deverikom bogatije od Južne Morave. Narednih desetak zabačaja donose mi isto toliko krupnih komada. Sve primerci od 1 do 1,5kg. Do kraja dana imao sam ukupno 20 riba (mahom krupne deverike), jednog kapitalnog šljivara i nekoliko babuški. Primetno je da je većina deverika prekrivena karakterističnim osipom što znači da se na Južnoj Moravi ova riba već u februaru uveliko priprema za mrest.

Sve u svemu, zaista nezaboravan ribolovački doživljaj, uz još jednu uspešno snimljenu emisiju. Kolegama ribolovcima ovo može da posluži kao primer da, ma koliko pouzdane bile prethodne informacije, na vodu nikada ne odu sa samo jednim štapom, bio to fi der, bolonjez ili varaličarac. Često, promena ribolovne tehnike može da da neočekivane rezultate.

Toliko od mene za ovaj put, i POŠTENO NA VODI!!!

 

Autor teksta: Dragan Radunović
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 27, Jun 2011

Ostavite komentar