Strast prema velikim Francuskim jezerima

Postavio sportski ribolov 26/09/2017 0 Komentara Destinacije / Vode,

Više od deset godina sam fasciniran velikim vodama, te sam se samim tim okrenuo pecanju šarana na ovakvim prostranim revirima. Mešavina ogromne vode i divlje prirode - hvatanje šarana na takvim mestima je pravi izazov. Strategija, tehnika, sve to zahteva logički pristup, vežbu i prilagođenu opremu, kao i posebno vreme. Predlažem da se ova tema izlaže po delovima kako bi objasnili pristupe, teškoće...

 

Jezera

jezeraKao i mnoge od vas, uvek me je pokretala želja za progresom i učenjem novog i moram reći da me je pecanje na jezerima razmazilo jer svako jezero ima posebne karakteristike koje ga čine jedinstvenim te trening/učenje postaje beskonačno. Pecanje na jezerima je često povezano sa snovima, avanturom, otkrićima, ekstremnim uslovima, traženjem velike ribe... Ali se zaboravlja da pecanje zahteva dobro rasuđivanje, logiku razumevanje tehnike i mnogo vežbe! Kako bi se uhvatila riba, mora postojati razumevanje načina na koji voda funkcioniše. Veličina vode ovde predstavlja teškoću, te ne postoji magično pravilo! Nije stvar samo u tome kako namestiti dobru opremu ili napraviti super novu boilu. Posao je mnogo teži od toga! Hranjenje šarana zavisi od nivoa vode, a on varira od jezera do jezera, kao i od ribe koja se u njemu nalazi, te morate složiti sve kockice pravilno kako bi napravili dobru kombinaciju. Zbog toga je izbor jezera jedna od najbitnijih stvari. Po njegovim karakteristikama moramo odrediti način hranjenja i ključne sektore pecanja, a to su najbitniji aspekti pecanja. U jezerima se, više nego na drugim vodama (rekama ili ribnjacima) moraju osnovne stvari (strategija, lokalizacija, mamci, prihranjivanje, oprema,...) držati pod kontrolom ako se nadate maksimumu uspeha. Takođe je veoma bitno da razumete okolinu u kojoj pecate. Pod tim podrazumevam obraćanje pažnje na svaki faktor - godišnje doba, meteorološki uslovi, nivo vode... Što više razumemo ponašanje ribe i faktore koji ih uslovljavaju, možemo podesiti našu strategiju i tehniku kako bismo izvukli maksimum rezultata. Na sreću, iako je svako jezero drugačije, postoje određene sličnosti. Njih ćemo obraditi kasnije. Možemo se smatrati srećnim jer i Francuska i Evropa imaju veliku hidrografsku mrežu sa stotinama jezera, raspoređenih preko cele teritorije. Pozivam vas da isprobate što više mesta, pogotovo ona mesta koja nisu „pod pritiskom“. U Francuskoj postoje veoma različita jezera i moraju se dobro razlikovati.

 

Planinska ili ravničarska, prirodna ili veštačka

Pri posmatranju jezera na kojima se pecaju šarani, razlikujemo dve vrste. Prva vrsta su jezera na niskim planinama, dok su druga ravničarska. Obe vrste mogu biti prirodne ili veštačke (izgrađene od strane čoveka). Isključujem visokoplaninska jezera (iznad 1000 m) jer su na njima šarani u manjini, dok se mnogo češće javljaju pastrmke. Jezera na niskim planinama odlikuje jedinstvenost reljefa, uslovljena nadmorskom visinom i nagibima. Ovakva jezera, ukoliko su prirodna, mogu imati različito poreklo. Neka su vulkanskog porekla, kao Chambon u Overnji ili Issarlés u Ardešu, ali su to najčešće Alpska jezera, nastala tokom poslednje velike glacijacije. Zagrevanjem zemlje formiraju se ova jezera. Aiguebelette, Paladru, Ženevsko jezero, Annecy, Saint Point i jezero Bourget samo su neka od njih. Ova jezera su neravna i različitih dubina. Na jezeru Bourget je zabeležena dubna od čak 147 m.

 

Veštačka jezera, ili kako se još nazivaju „brane“, se nalaze ili na niskim planinama ili u ravnicama. Ona su proizvod čoveka i služe mu za skladištenje vode. Ove rezerve vode služe višestrukoj svrsi. Neke snabdevanju gradova pijaćom vodom kao npr. Saint Croix jezero koje snabdeva Marsej ili pak, za svrhe navodnjavanja, kao što to čini Montbel za oblast Arježa. Takođe, veštačka jezera mogu pomoći odbranama od poplava, kada se u njih uliva višak vode nabujalih velikih reka poput Sene ili Ronde. Dva džina - Orient (2400 hektara) i Der (4500 hektara) su primeri regulisanja nivoa vode. Jezero Der je najveće veštačko jezero napravljeno u Francuskoj, ne računajući naravno Petit Saut u Francuskoj Gvajani. Ipak, najveći deo velikih jezera otpada na niskoplaninska, poput Panneciére, Crescent, Aigle ili Serre Poncon, a takva jezera omogućavaju proizvodnju električne energije. Dve trećine svih veštačkih jezera u Francuskoj su napravljena posle 1950. Na kraju, postoje ravničarska prirodna jezera. Neka od njih su Biscarrose, Lacanau, Cayeaux. Ona su nastala od tekuće vode i u sebi kriju pravo blago. Najveće prirodno jezero u Francuskoj je Carcan Hourtin u oblasti Žironda, koje ima površinu od 5670 hektara! To je ogromno plitko jezero sa stabilnim nivoom vode tokom čitave godine. Prednost ovih jezera je što na njima ne peca mnogo ljudi. Prepoznati tip jezera je veoma bitno jer dozvoljava nam da bolje shvatimo njegovo biološko funkcionisanje.

 

Ocena količine ribe i prirodne hrane

šaran u vodiMislim da je sasvim u redu reći da je prirodna hrana glavni uslov održavanja ribljeg fonda. Sa druge strane tu su i faktori koji uslovljavaju kvantitet te hrane. U prirodnim uslovima riba od 20 kg je prilično velika, preko 25 kg je izvrstan primerak, a preko 30 veoma redak i izvanredan primerak. Ne treba zanemariti ni rakove kao ni puževe. I oni u značajnom broju nastanjuju velika jezera. Jezero Pannecire je bogato rakovima. Ipak prosek riba nije prilično velik. Po mom mišljenju mogućnost jezera da proizvede kapitalne primerke zavisi od različitosti i bogatstva prirodne hrane. Mislim da je to najbitniji faktor. Može se reći i da je broj subjekata bitan, jer svi trebaju da imaju koristi od hrane, kako ne bi došlo do toga da imamo samo velike matore ribe. To je najbitnije u jezerima u kojima je reprodukcija niska a mortalitet jaja velik, usled raličitih faktora (prirodnih predatora, čestih promena nivoa vode), te broj subjekata koji preživljavaju može biti ograničen. Poslednji činilac je genetika, tj. prirodne predispozicije za rast i dobijanje na težini. Određene vrste su predodređene da porastu velike a određene će ostati sitne bez obzira na biološko- prirodne uslove okruženja. Uopšteno gledano, većina niskoplaninskih i ravničarskih reka je sposobna da „proizvede“ predivne kapitalce od po 20 i više kilograma. Međutim, postoje određena mesta gde se mogu naći veći primerci. To su najčešće plića mesta na ravničarskim revirima, prirodnim ili veštačkim. Plića voda se brže zagreva tokom rane sezone, što omogućava brz razvoj života (fitoplanktona i zooplanktona). Naravno, ovo nije pravilo, pažnja se mora usmeriti i ka kvalitetu vode, tendencija koja se ispoljava na oko 90% revira. Lista voda na kojima je ovo primer je dugačka a najtipičniji primeri su: Liez, Der, Charme, Madine, Biscarosse, Carcan Hourtin. Najznačajnije je jezero Orient koje obiluje kapitalnim primercima ribe, čak i najvećim u Francuskoj. Orient nije samo poznat po bogatstvu prirodne hrane, već i po stopi mortaliteta, koja je veoma bitna usled povlačenja vode tokom sredine Jula, koje ostavlja metre i metre blata za sobom. Još jedan bitan faktor je broj štuka i grgeča koji igraju značajnu ulogu u prirodnoj selekciji. Od preostalih primeraka omreštene ribe, malobrojni su oni koji uspevaju da prežive i da proizvedu džinove. Naravno postoje ravničarski reviri koji ne proizvode kapitalne primerke, iz gore navedenih razloga. Uzimajući u obzir dubinu, niskoplaninske reke koncentrišu hranu na primorskim obalama. Primer je poznati plato Cabanac na Castelnau Lassouts. Ovakve planinske reke često proizvode značajno manje hrane od ravničarskih reka. Naravno to ne znači da one ne sadrže kapitalne primerke ali često treba više vremena da bi ribe narasle. Za primer, jezera u Francuskoj se tradicionalno zbog provere isušuju na svakih 10 godina i tada mnogo velike ribe biva ubijeno... Srećom mentalitet u pecaroškoj asocijaciji se menja, ali za sve treba vremena. Kada su ribe zaštićene i kada se poštuje nepredvidivost riblje reprodukcije, usled promena visine vode, temperature, može se reći da ova jezera uistinu proizvode džinove. Sa izuzetkom Saint Cassiena, planinska jezera na jugu poput Salagou ili Saint Croix-a, ili ona prirodna poput Bourget-a su prave arene kapitalnih primeraka. Na jezeru Bourge, profesionalni pecaroš će zasigurno svake godine imati ribu koja je teža od 20 kg u svojoj mreži. Jezera poput Cantal, Aveyron ili Corrze-a će svake godine dati po nekoliko velikih primeraka. Udaljena od gradova, bez pritiska na vodi, ona su pravi mali raj za lokalne pecaroše.

 

O stepenu težine ribolova

Kada pričamo o težini pecanja, svako jezero je priča za sebe i teško je generalizovati i uopštavati. Ali neki trendovi se mogu pratiti. Prvo se mora uočiti da površina direktno utiče na težinu pecanja. Na jezeru Der od 4800 hektara ili na Biscarosse-u je daleko lakše pecati nego na Orient- u koji ima 2400 hektara. Verujte mi! Trebalo mi je nekoliko godina da shvatim jezero Orient dok sam na druga dva već pri prvim posetama imao uspeha. Težina pecanja se može odražavati kroz odnos sa kvantitetom prirodne hrane i broju vrsta ribe koje nastanjuju vodu. Kada je broj šarana mali a ima dosta hrane, on postaje veoma težak za hranjenje. Stvari postaju teže ukoliko se riba ne pokazuje tj. ukoliko nije uočljiva sa obale.

 

Prosečne planine

Generalno gledano, velika mana niskoplaninskih jezera je topografija kao i varijacija nivoa vode. Ribe mogu preživeti i opstati na različitim dubinama, te je samim tim teže pronaći produktivnu zonu među mnogim neproduktivnim. Sve to zahteva mnogo vremena. Nažalost nikakva pravilnost se ne može pronaći. Ipak, prednost ću uvek dati zaravnima nego kamenim predelima, kao i drveću pre nego naslaganom kamenju. Ako ima deo gusto obrastao biljem, on će često biti odličan, jer ga riba koristi kao prolaz. Pecati u plićaku pretpostavlja krajnju diskretnost i postavljanje u periodu dok je riba neaktivna. Zadnje olovo je odlično oružje koje nam služi kao ispomoć u ovom trenutku kako ne bi uznemirili ribu. Varijacija nivoa vode je takođe bitna stvar jer utiče na kretanje ribe. Naravno, ukoliko se nivo vode pomeri samo za par centimetara, ne mora doći do bitnih posledica po migraciju ribe. Trend koji smo ja i moji prijatelji posmatrali kroz oko petnaestak članaka se odnosi na promenu nivoa vode na niskoplanisnskim rekama. Primetili smo da tokom porasta vode riba pokazuje tendenciju da se pomera uzvodno a kada nivo vode opada, riba se kreće nizvodno niz reku. Svakako, neophodno je da budete oprezni prema izboru pristupa i da ne oklevate da učinite neki potez. Takođe, kamenje proizvodi eho, te morate obratiti pažnju na buku. Opet skrećem pažnju, kada nešto radite, morate biti veoma diskretni. Još jedna stvar o niskoplaninskim jezerima je ta da su ona najčešće prilično udaljena od gradova, te su samim tim manje dostupna i nije se uvek lako smestiti na njima kao na jezeru Sarrans u Kantalu. Na trećini jezera se ne možemo lepo smestiti jer su obale previsoke. Zbog toga se na ovim jezerima manje peca, teže je naći informacije o njima i samim tim sve ostaje na vama da otkrijete.

 

Ravničarske reke

Zbog ravnih ivica i plitke dubine, ravničarska jezera se mogu pogrešno smatrati lakšim za pecanje nego niskoplaninska. Istina je ustvari, potpuno suprotna. Suprotno planinskim jezerima, plitka ravničarska jezera olakšavaju razvijanje prirodne hrane na čitavom nivou. Zbog toga ribe se mogu nalaziti bilo gde, čak i na nekoliko stotina metara od obale. Moguće je uhvatiti šarana negde iza trave na 20-30 m od obale a moguće je da je on i na više od 300 m od obale. Dno je često monotono i veoma je teško naći produktivnu zonu. Zbog toga ja sam stekao naviku da moja 4 štapa zabacim na različitu dubinu i različitu razdaljinu, nadajući se da ću naići na produktivan sektor. Naravno i na ovakvim jezerima postoje prepreke na koje morate obratiti pažnju, poput panjeva ili biljaka. Trudim se da primetim čak i najmanje promene na monotonom ravničarskom dnu. U sećanju mi je ostalo jedno plitko jezero (prosečne dubine 2 m) koje je bilo pokriveno lokvanjima. Primetili smo dubinske promene čak i kad su one bile samo 20 cm. Promena je bila dovoljna da ribe promeni svoje ponašanje i kretanje. Na ravničarskim revirima, svaki detalj je bitan. Na nekim jezerima ćete tražiti blizinu biljaka kako biste pored njih pecali dok ćete na nekim tražiti rupu u travi kako biste fino zabacili. To sve ponekad zna da bude veoma teško, pogotovo kad duva jak vetar. Još jedna otežavajuća okolnost je ta što su u Francuskoj ravničarska jezera ponajviše „pod pritiskom“, jer su pristupačnija i obezbeđenija.

 

Tokom proleća, veštačka jezera u ravnicama imaju veoma visok vodostaj a mesta ima malo, te ćete možda morati da vašu opremu zamažete blatom. Sećam se oktobarskog izleta 2007. kada sam sav bio u blatu. I stolica i šator su mi bili izmazani blatom. Pored varijacije nivoa vode, pecanje na veštačkim ravničarskim jezerima odlikuje i to da se veoma brzo i lako možete iznervirati. Često menjanje nivoa vode izaziva migraciju ribe, te samim tim vaše prihranjivanje može biti uzaludno. Na prirodnim jezerima nivo vode je stabilniji. Pecanje sa čamca je takođe, dobra alternativa, ukoliko ne duva jak vetar. Vetar u ravnici je povremen ali često zna da bude veoma jak, i do 60 km/h.

 

Autor teksta: Jocelyn Dupré
Tekst preveo: Duško Balenović
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 18, septembar 2010.

Ostavite komentar