Hranilica u brzaku

Postavio Pedja Pašćan 16/04/2018 0 Komentara Destinacije / Vode,

Zbog ogromnog vodostaja usled obilnih padavina početkom godine, i nezapamćenih poplava koje su zadesile jug Srbije, u prošloj godini retko sam izlazio na Južnu Moravu. Početkom juna Morava se vratila u korito, te su se konačno stvorili uslovi za kakav-takav ribolov.

Iz prve ruke dobijam informacije od lokalnih ribolovaca: riba je konačno krenula. U meni se budi želja da izađem na vodu i probam da snimim materijal potreban za emisiju.

Posle kraćeg razmišljanja, javljam kamermanu za sutrašnje snimanje. Iako čovek nije ribolovac, osećam radost u njegovom glasu. Ili je to sugestija učinila svoje? Sve u svemu, dogovor ubrzo pada te s nestrpljenjem očekujem sutrašnji dan.

Na Moravi postoji nekoliko izuzetno zanimljivih terena koje redovno posećujem i poznajem maltene kao svoj džep. Jedan od poznatijih je kod sela Lalinac, tzv. „Visoka obala“, potez dužine 250-300 metara, sa ujednačenom dubinom i ravnomernim protokom vode. Dno je popločano krupnim kamenjem, što ga čini idealnim terenom za sve ciprinidne vrste, a posebno je poznat po krupnim mrenama.

Stižemo u svitanje. U vazduhu miriše leto… Nije vreme za priču, u ovim jutarnjim satima vreme je za ribolov! Sa nestrpljenjem dajem najavu, u pozadini čujem prasak krupne ribe o vodenu površinu. MRENA! Rekoh kamermanu: „Blago me pogledala, imam osećaj da gleda kroz mene“. Odlučujem da probam na Sensas River feeder od 4,2 m sa težinom bacanja od 180 grama. To je idealna alatka za pomenuti teren. Mašinica Energoteam Power feeder, adekvatna pomenutom štapu.

Brzinu i dubinu vode pokriva Bistro hranilica od 60 grama, najlon Spro Carp feeder 0,20 mm, podvez Stroft 0,14 mm, udica Drenan carbon feeder veličine 12 - pribor perfektno usklađen i spreman za okršaj sa najkrupnijim moravskim alama. Odlučujem se za klasičnu in-lajn montažu. Cevčice retko koristim, osim u ekstremnim situacijama kada su potrebne hranilice veće težine. Prihrana je Maroš mix Paduc Marna na bazi sira u kombinaciji sa glinom, starim hlebom, kamenom rizlom i parenim crvima. Još šaka konoplje i sve je spremno za akciju.

Morava je na pomenutom potezu široka dobrih 50m, kanal je otprilike na polovini. Daljinu određujem vizuelno. Sledi zabačaj prazne hranilice na pomenuto mesto i ona ostade kao ukopana. “To je to“, rekoh sebi u bradu, dok užurbano kačim najlon o line-klip na mašinici. Nisam pristalica teškog hranjenja. Ipak, kada je feeder u pitanju, na početku pecanja za ovu priliku ipak bacam 6-7 kugli hrane, zbog doskorašnjeg vodostaja.

Mesto je bilo maltene pusto, tako da veća količina hrane u startu možesamo da ubrza aktivnost ribe. Na udicu kačim kombinaciju od po dva crvena i bela crva. Predvez od nekih 0,5 m omogućuje da se mamac prezentuje na prirodniji način.

Punim hranilicu i konačno lansiram na hranjeno mesto. Postavljam feeder u borbeni položaj, 35-40 stepeni u odnosu na površinu vode. Vrh na Riveru od 3 unce zauzima idealnu krivulju. Pomislih: to je to. Još samo da krene.

Vreme prolazi, Sunce se polako pomalja kroz obližnje drveće, a vrh štapa još uvek je suviše miran za moje ribolovačke apetite. U kontinuitetu prihranjujem u pravilnim vremenskim razmacima, malo i ne suviše često. Hranjenje je osnov za uspeh, ako očekujete krupniju ribu na štapu. A onda, nakon pola sata prvi udarac... Blago podižem štap (ne kontrirati jako, dešava se

da na jaču „kontru“ puca najlon) i vičem kamermanu: „Snimaj“!

 

Po slabom otporu na drugom kraju, razočarano konstatujem da je u pitanju nešto sitno. Mrenica od 200- 300 gr (šiljka, po naški) ubrzo završi u meredovu. S lažnim osmehom na licu, okrećem je ka kameri uz komentar: “Prva riba danas, sitnija mrenica.“

Sledeći zabačaj i odmah udarac, uz ribu skoro identičnu prethodnoj. Sa zebnjom u srcu, mrmljam sebi u bradu, razočaran “veličinom” trenutnog ulova. Nakon par dohranjivanja bez dešavanja, ponovo je usledio udarac, ali znatno drugačiji od prethodna dva.

Po otporu na štapu, osećam da je u pitanju krupnija riba. „Skobalj“, rekoh kamermanu. Ubrzo, nosonja od dobrih 500 gr smeši se oku kamere. Pomislih: dobro je, skobalj je jatna riba i nikadane ide sam. U narednih sat vremena, osim nekoliko šiljkica i jednog sitnijeg šljivara nije bilo značajnijih ulova. Ili je zatišje pred buru, ili smo promašili dan.

Sledeći udarac me u momentu demantuje. Feeder samo što nije spao sa držača, dril polako odrađuje svoje i po otporu koji pruža, osećam da je mrena. Nakon 5-6 minuta dinamične borbe, moravska lepotica od oko 1,5kg završava u meredovu. Nakon uspešnog poziranja pažljivo je stavljam u čuvarku. Hranilica puna kvalitetne prihrane ponovo leti ka vodi, i nakon samo par sekundi BUM... Još jedan udarac od koga na trenutak zastaje dah. Posle dužeg zamaranja na površini se pojavljuje još krupnija mrena i završava u već postavljenom meredovu. A onda, kao na traci, svetlost dana je ugledala i treća, četvrta, peta ... Ukupno 15 mrena u veličini od 700 do 1800 grama, uz ponekog krupnijeg skobalja i jednog ogromnog klena. Sve u svemu, nezaboravan ribolovački dan, i to još zabeležen okom kamere. Usledila je kratka odjava uz rezime današnjeg.

 

Autor teksta: Dragan Radunović
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 26, Maj 2011

Ostavite komentar