Dunavski lesni odsek

Postavio Pedja Pašćan 03/04/2018 0 Komentara Destinacije / Vode,

Opevan i opisan u brojnim pesmama i romanima, Dunav je voda koja u srcu svakog zaljubljenika u prirodu izaziva snažna osećanja. Zaljubljenost u ovu reku često podseća na religiju. Koliko ta posvećenost ide daleko govori nam podatak da su mnogi poslovni ljudi napuštali svoje karijere i nastanjivali se pokraj njegovih obala živeći samo od ribarenja. Setimo se samo čuvenog Mike Alasa, velikog srpskog matematičara, koji je bukvalno svaki slobodan trenutak provodio sa ribarima na Dunavu.

Druga po veličini evropska reka, Dunav izvire u podnožju nemačke planine Švarcvald i nakon 2860 kilometara uliva se velikom deltom u Crno more. Njegovo antičko ime je Istros i vekovima je predstavljao prirodnu granicu između Rimske imperije i varvarskih plemena. U savremeno doba protiče kroz 9 država – Nemač- ku, Austriju, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku, Srbiju, Rumuniju, Bugarsku i Moldaviju. Na njegovim obalama smestile su se četiri prestonice sa velikim slovom B (slovenska transkripcija) – Beč, Bratislava, Budimpešta i Beograd. U gornjem toku, sve do Beča, ima sve odlike planinske reke: velliki pad, brzinu, uzano i duboko korito. Protičući kroz Bečki basen i Panonsku niziju, postaje ravničarska reka sa širokim koritom, malim padom i velikim meandrima. U poslednjoj etapi, od Ðerdapa teče Donjodunavskom nizijom, dolinom širine 7–20 km a korito mu je puno sprudova i rečnih ostrva.

U našu zemlju Dunav ulazi kod Mohača a napušta je kod ušća Timoka. Ukupna dužina kroz Srbiju iznosi 591 km. Prima nekoliko velikih pritoka: Tisu, Savu, Tamiš, Veliku Moravu i Timok. Ako uzmemo u obzir sve parametre prirodnih karakteristika, rečni tok Dunava je svojom raznovrsnošću prirodnih staništa sigurno najlepši upravo u Srbiji. Pored ostalog, o tome svedoče i praistorijska naseljakoja predstavljaju značajne centre evropske kulturizacije: Lepenski vir, Vinča, Starčevo, itd. Već na samom početku proticanja kroz Srbiju, Dunav nam gradi veliki rezervat prirode „Gornje Podunavlje“. Prinuđen da obilazi nekadašnje ostrvo Panonskog mora, na ulazu u Srem susreće se sa padinama Fruške Gore i predivnim vinogradima uz obalu. Do Beograda smenjuju se Koviljski rit, zatim čudesni lesni odseci uz sremačku stranu, da bi se sve začinilo ušćem Save u Dunav. Neposredno uz Deliblatsku peščaru, između Dubovca i Rama, nalazi se prostrano plavno područje Labudovo okno (u širem smislu) kao još jedno prirodno stanište izuzetnih odlika. Od Golupca do Kladova, Dunav gradi Ðerdap, najlepšu evropsku klisuru.

Napraviti reportažu o Dunavu na par strana zaista bi bilo malo pretenciozno. Iz tog razloga, centralna tema ovog teksta je samo jedan deo njegovog rečnog toka, a to je prethodno pominjani Dunavski lesni odsek. Ovaj prirodni fenomen predstavlja najveći kompleks strmih lesnih tvorevina u Srbiji i pruža se u kontinuitetu već od Fruške Gore, a svoj vrhunac dostiže na potezu Slankamen-Surduk-Belegiš-Stari Banovci, da bi se konačno završio kod Zemuna.

Pretpostavlja se da su na platoima ovih odseka još krajem paleolita (starijeg kamenog doba) boravili nomadski lovci na severne jelene i mamute. Rimljani su u Slankamenu otkrili termalne izvore po kojima je mesto i dobilo ime (slana voda i kamen od utvrđenja) i kod ovog naselja se 1691. godine odvijala jedna od najznačajnijih bitaka u austro–turskom ratu, kada su Austrijanci uz pomoć srpskih odreda strahovito porazili Turke. Prilikom zauzimanja Beograda, Evgenije Savojski je 1715. godine kanalom Dunavac, koji je između Belegiša i Surduka nekada povezivao Dunav i Tamiš, prebacio topove i neočekivano napao Beograd sa istoka. Tokom rata između istih strana 1778–1790. godine, austrijska vojska je dva puta Dunav prelazila kod Surduka i tada je do Opova izgrađen bedem kroz rit, koji je narod nazvao Laudonov bedem, po tadašnjem junaku, generalu Laudonu.

Kod Surduka lesni odseci dostižu svoju najveću visinu od preko 50 metara. Jedna od njihovih karakteristika je povremeno stropoštavanje ivica platoa što se u lokalnom reč- niku kaže – surduk (surduknuo), tako da je i ovo naselje dobilo ime po jednom takvom velikom surduku koji je napravio prirodnu luku i prolaz prema selu. Do surduka dolazi prvenstveno zbog erozije i antropogenih uticaja. Takva mesta sada imaju nešto blaži nagib i obrasla su vegetacijom. Još jedna prirodna zanimljivost ovog poteza je potpuna geomorfološka raznolikost desne i leve obale Dunava. Za razliku od sremačke strane i njenih strmih obala, na banatskoj strani od ušća Tise do Pančevačkog rita prisutni su ravni, plavni tereni u forlandu do nasipa. Kanalom Karašac, Dunav je preko Čente i Barande povezan sa Tamišom. Na osnovu multidisciplinarnih istraživanja izvršenih tokom osamdesetih godina prošlog veka, međunarodna grupa naučnika je došla do zaključka da se Tamiš nekada ulivao u Dunav baš kod Barande, što ne čudi kada se zna da su se pre izgradnje odbrambenih nasipa ove dve reke prilikom visokog vodostaja redovno spajale.

Dunav je ovde relativno uzak i brz i jedino veće proširenje je kod Belegiša gde se nalazi nekoliko ostrva. Tokom leta i nižeg vodostaja pojavljuje se više peščanih ada. Dunavski lesni odsek je 2000. godine proglašen za područje od međunarodnog značaja za ptice jer predstavlja značajno gnezdilište za bregunice, pčelarice, vetruške i kukumavke, dok se u forlandima gnezde crne rode i orlovi belorepani. Područje je značajno i za zimsko okupljanje ptica sa vodenih staništa na Dunavu, kada se može videti i do 7.000 jedinki.

Prirodne lepote ovog dela Dunava oduvek su zaokupljivale pažnju čoveka. Na lesnim platoima izgrađena su brojna vikend naselja (uglavnom divlja) dok su na drugoj strani, zbog poplavnog perioda, to karakteristične kućice na visokim stubovima. Bogatstvo ribe uslovilo je ribarenje kao značajni izvor prihoda, tako da alasa ima u znatnom broju, ali su i sportski ribolovci uvek na „prvoj liniji fronta“. Osim Dunava, na banatskoj strani se dobro peca na brojnim dunavcima i profi lima. Tokom leta, peščane ade su idealne za kampovanje i kupanje, a oni koji su više okrenuti hedonističkim sadržajima mogu uživati u domaćem vinu na prelepim terasama sremačkih kafana sa pogledom na Dunav.

Pre dvadesetak godina u društvu mog dobrog prijatelja Srđana Savulova, na lokalitetu Babino unuče sa banatske strane, prvi put sam u životu zabacio varalicu. I sada se nasmejem kada se prisetim svoje nespretnosti ali i radosti kada sam već nakon prvog dobrog zabačaja zakačio smuđa kilaša (eh, ta početnička sreća). Od tada moja veza sa Dunavom ima posebnu dimenziju. Svejedno mi je da li se nalazim u Apatinu, Sremskim Karlovcima, Zemunu, Dubovcu ili Donjem Milanovcu. Dunav je lep gde god da se sretnete sa njim.

 

Autor teksta: Čeda Vučković
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 26, Maj 2011

Ostavite komentar